맥체인 성경 여정

성경읽기표 — 맥체인 1년 통독

성경읽기표를 따라 하루 4본문을 읽으며 1년에 구약 1회, 신약과 시편을 2회 통독합니다.

365 1년 고정 통독표
4 하루 4본문
269 선택한 일차
‹ 269일차 / 총 365일 ›
역본

통독 확인

이 일차의 맥체인 본문을 완료했나요?

확인 버튼을 누르면 마이페이지 맥체인 진도표에 완료로 기록됩니다.

가정 예배 · 구약

사무엘하 22

본문 열기 →
22장

David's Song of Thanksgiving

1David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove.

2Pjevao je: “Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;

3Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja.

4Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen.

5Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne,

6Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:

7u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.

8I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu.

9Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa.

10On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.

11Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.

12Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,

13od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.

14Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.

15Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.

16Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.

17On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.

18Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.

19Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,

20na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.

21Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,

22jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.

23Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,

24do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.

25Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.

26S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.

27S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,

28jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole.

29Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:

30s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.

31Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. on je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu.

32Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?

33Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran.

34Noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne,

35ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju.

36Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi.

37Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.

38Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih.

39Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.

40Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.

41Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.

42Vapiju u pomoć, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se.

43Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu.

44Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.

45Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuđinci meni laskaju,

46sinovi tuđinski gube srčanost izlaze dršćuć iz svojih utvrda.

47Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

48Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.

49Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.

50Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu:

51umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.”

가정 예배 · 신약

갈라디아서 2

본문 열기 →
2장

The Gospel to the Gentiles Affirmed by the Apostles

1Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita.

2Uziđoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud.

3Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se,

4i to radi uljeza, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima.

5Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas!

6A oni koji štogod znače - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli.

7Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane -

8jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima -

9i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane!

10Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio.

Paul Rebukes Peter at Antioch

11A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu:

12doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja.

13Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću.

14Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: “Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?”

Justified by Faith

15Mi smo podrijetlom Židovi, a ne “grešnici iz poganstva”.

16Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati.

17Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto!

18Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik.

19Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet.

20Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.

21Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.

개인 경건 · 구약/시편

에스겔 29

본문 열기 →
29장

Judgment on Pharaoh of Egypt Like a Great Monster

1Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, dođe mi riječ Jahvina:

2“Sine čovječji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv njega i protiv sveg Egipta.

3Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, faraone, kralju egipatski, golemi krokodile što ležiš usred rijeka svojih. Ti reče: 'Rijeke su moje, sebi sam ih načinio.'

4I zato ću ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljušti tvoje. Izvući ću te isred rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krljušti.

5Bacit ću u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo ćeš poljsko pasti, nitko te neće podić' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat ću te za hranu!

6I znat će svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bješe trska za oslonac domu Izraelovu!

7Kad te u ruku uhvatiše, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na te osloniše, ti prepuče i bedra im sva izrani.'

8Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest ću mač svoj na te, istrijebit ću iz tebe i ljude i stoku!

9Sva će zemlja egipatska pustoš biti i razvalina, i oni će znati da sam ja Jahve!' Jer ti reče: 'Rijeka je moja, sebi je načinih.'

10'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pustoš od Migdola do Sevana i do granice etiopske!

11Neće njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat će nenaseljena četrdeset godina.

12Od zemlje ću egipatske načiniti pustoš sred zemalja opustošenih, a gradovi njezini bit će četrdeset godina ruševine među razvaljenim gradovima. I raspršit ću Egipćane među narode i rasijat ću ih po zemljama.'

13Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine četrdeset godina, sakupit ću opet sve Egipćane između naroda kamo bijahu raspršeni.

14Vratit ću izgnanike egipatske, vratit ću ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo.

15Ono će biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit ću ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda

16i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva grijehe koje bijaše počinio okrećući se za njima. I oni će spoznati da sam ja Jahve.'”

The Land of Egypt Given to Nebuchadnezzar

17Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, dođe mi riječ Jahvina:

18“Sine čovječji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga što krenuše na Tir.

19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat ću Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet će joj blago, nagrabiti plijena i opljačkati je. To će biti plaća vojsci njegovoj.

20Za trud što na Tir krenu dat ću mu svu zemlju egipatsku, jer za me bijaše radio' - riječ je Jahve Gospoda.

21'U onaj ću dan učiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi ću usta otvoriti među njima. I znat će da sam ja Jahve.'”

개인 경건 · 신약

시편 78:1-37

본문 열기 →
78장

God's Deeds Handed Down to the Generations

1Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!

2Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.

3Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,

4nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.

5Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,

6da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju

7da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,

8kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.

9Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.

10Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.

11Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.

12Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.

13On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.

14Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.

15U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.

16Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.

17A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.

18Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.

19Prigovarali su Bogu i pitali: “Može li Gospod stol u pustinji prostrti?

20Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?”

21Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,

22jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.

23Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,

24k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.

25Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.

26Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.

27Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.

28Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.

29Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.

30Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,

31kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.

32Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.

33I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.

34Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;

35spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.

36Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.

37Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.