Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlačiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda.
4:2
대기
Zato sretnima smatram mrtve koji su već pomrli; sretniji su od živih što još žive.
4:3
대기
A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se čine pod suncem.
4:4
대기
Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja čovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
4:5
대기
Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe.
4:6
대기
Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti mučna rada i puste tlapnje.
4:7
대기
I još jednu opazih ispraznost pod suncem:
4:8
대기
Čovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.
4:9
대기
Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud.
4:10
대기
Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.
4:11
대기
Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati?
4:12
대기
I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo.
4:13
대기
Bolji je mladić siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet.
4:14
대기
Jer mladić može izići iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu.
4:15
대기
Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladića, uz nastupnika koji ga naslijedi.
4:16
대기
On stupa na čelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.
4:17
대기
Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priđi da mogneš čuti - žrtva je valjanija nego prinos luđaka, jer oni i ne znaju da čine zlo.