EN
EN English
M'Cheyne Bible Journey
Bible Reading Plan — M'Cheyne One Year
Follow this Bible Reading Plan through four passages a day—the Old Testament once and the New Testament and Psalms twice a year.
KO Korean
EN English
CN Chinese
JP Japanese
PH Philippine languages
HI Hindi
BN Bengali
TA Tamil
TE Telugu
ML Malayalam
FA Persian
MY Burmese
NE Nepali
MR Marathi
KN Kannada
HA Hausa
YO Yoruba
SW Swahili
IG Igbo
ID Indonesian
PT Portuguese
VI Vietnamese
AR Arabic
RU Russian
UK Ukrainian
RO Romanian
IT Italian
FI Finnish
TO Tongan
HR Croatian
SR Serbian
TR Turkish
HU Hungarian
PL Polish
SK Slovak
LA Latin
NL Dutch
CS Czech
FR French
ES Spanish
DE German
OT Other languages
Reading confirmation
Did you finish this M'Cheyne day?
Confirm it to mark this day complete on your M'Cheyne progress chart.
사무엘하 24
David's Census and Its Punishment
1A Gospod se opet razgnevi na Izrailja, i nadraži Davida na njih govoreći: Hajde izbroj Izrailja i Judu.
2I reče car Joavu, vojvodi svom: Prođi po svim plemenima Izrailjevim od Dana do Virsaveje, i izbrojte narod, da znam koliko ima naroda.
3A Joav reče caru: Neka doda Gospod Bog tvoj k narodu koliko ga je sad još sto puta toliko, i da car gospodar moj vidi svojim očima; ali zašto car gospodar moj hoće to?
4Ali reč careva bi jača od Joava i vojvoda; i otide Joav i vojvode od cara da prebroje narod Izrailjev.
5I prešavši preko Jordana stadoše u logor u Aroiru, s desne strane grada, koji je na sredini potoka Gadovog, i kod Jazira.
6Potom dođoše u Galad, i u donju zemlju Odsiju, a odatle otidoše u Dan-Jan i u okolinu sidonsku.
7Potom dođoše do grada Tira i u sve gradove jevejske i hananejske; i otidoše na južnu stranu Judinu u Virsaveju.
8I obišavši svu zemlju vratiše se u Jerusalim posle devet meseci i dvadeset dana.
9I Joav dade caru broj prepisanog naroda; i beše od Izrailja osam stotina hiljada ljudi za vojsku koji mahahu mačem, a ljudi od Jude pet stotina hiljada.
10Tada Davida taknu u srce, pošto prebroja narod, i reče David Gospodu: Sagreših veoma što to uradih. Ali, Gospode, uzmi bezakonje sluge svog, jer veoma ludo radih.
11A kad David usta ujutru, dođe reč Gospodnja Gadu, proroku koji beše Davidu videlac, i reče:
12Idi i kaži Davidu: Ovako veli Gospod: Troje ti dajem, izaberi jedno da ti učinim.
13I dođe Gad k Davidu, i kaza mu govoreći: Hoćeš li ti da bude sedam gladnih godina u zemlji tvojoj, ili da bežiš tri meseca od neprijatelja svojih i oni da te gone, ili da bude tri dana pomor u tvojoj zemlji? Sad promisli i gledaj šta ću odgovoriti Onome koji me je poslao.
14A David reče Gadu: U teskobi sam ljutoj; ali neka zapadnemo Gospodu u ruke, jer je milost Njegova velika; a ljudima da ne zapadnem u ruke.
15I tako pusti Gospod pomor na Izrailja od jutra do određenog vremena, i pomre naroda od Dana do Virsaveje sedamdeset hiljada ljudi.
16A kad anđeo pruži ruku svoju na Jerusalim da ga ubija, sažali se Gospodu sa zla, i reče anđelu koji ubijaše narod: Dosta, spusti ruku. A anđeo Gospodnji beše kod gumna Orne Jevusejina.
17A David kad vide anđela gde bije narod, progovori i reče Gospodu: Evo, ja sam zgrešio, ja sam zlo učinio, a te ovce šta su učinile? Neka se ruka Tvoja obrati na mene i na dom oca mog.
David Builds an Altar at the Threshing Floor of Araunah
18Potom opet dođe Gad k Davidu isti dan, i reče mu: Idi, načini Gospodu oltar na gumnu Orne Jevusejina.
19I otide David po reči Gadovoj, kako Gospod zapovedi.
20Tada Orna obazrevši se ugleda cara i sluge njegove gde idu k njemu; i otide Orna i pokloni se caru licem do zemlje,
21i reče: Što je došao car gospodar moj sluzi svom? A David reče: Da kupim od tebe to gumno, da načinim na njemu oltar Gospodu da bi prestao pomor u narodu.
22A Orna reče Davidu: Neka uzme car gospodar moj i prinese na žrtvu šta mu je volja; evo volova za žrtvu paljenicu, i kola i jarmova volujskih za drva.
23Sve to davaše caru Orna kao car, i reče Orna caru: Gospod Bog tvoj neka te milostivo primi.
24A car reče Orni: Ne; nego ću kupiti od tebe po ceni, niti ću prineti Gospodu Bogu svom žrtvu paljenicu poklonjenu. I tako kupi David gumno i volove za pedeset sikala srebra.
25I onde načini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne. I Gospod se umilostivi zemlji, i presta pomor u Izrailju.
갈라디아서 4
Called from Slaves to Sons
1Ali velim: dok je naslednik mlad ništa nije bolji od roba, ako i jeste gospodar od svega;
2nego je pod zapovednicima i čuvarima sve do roka očevog.
3Tako i mi kad bejasmo mladi, bejasmo pod stihijama sveta zarobljeni;
4a kad se navrši vreme, posla Bog Sina svog Jedinorodnog, koji je rođen od žene i pokoren zakonu,
5da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo.
6I budući da ste sinovi, posla Bog Duha Sina svog u srca vaša, koji viče: Ava Oče!
7Tako već nisi rob, nego sin; a ako si sin, i naslednik si Božji kroz Isusa Hrista.
Do Not Turn Back to Weak Elemental Principles
8Ali tada ne znajući Boga, služiste onima koji po sebi nisu bogovi.
9A sad poznavši Boga, i još poznati bivši od Boga, kako se vraćate opet na slabe i rđave stihije, kojima opet iznova hoćete da služite?
10Gledate na dane i mesece, i vremena i godine.
11Bojim se za vas da se ne budem uzalud trudio oko vas.
Paul's Heartfelt Appeal to the Galatians
12Budite kao ja što sam; jer sam ja ko vi što ste. Braćo! Molim vas, ništa mi ne učiniste nažao.
13A znate da vam u slabosti tela najpre propovedih jevanđelje;
14i napasti moje, koja beše telu mom, ne prezreste, ni popljuvaste, nego me primiste kao anđela Božjeg, kao Hrista Isusa.
15Kakvo beše onda vaše blaženstvo? Jer vam svedočim da biste, kad bi moguće bilo, izvadili oči svoje i dali meni.
16Tim li vam postadoh neprijatelj, istinu vam govoreći?
17Oni ne revnuju dobro za vas nego hoće da vas odvoje, da im revnujete.
18A dobro je revnovati svagda u dobru, i ne samo kad sam ja kod vas.
19Dečice moja, koju opet s mukom rađam, dokle Hristovo obličje ne postane u vama;
20ali bih hteo sad da sam kod vas, i da izmenim glas svoj, jer ne mogu da se načudim za vas.
Hagar and Sarah, an Allegory of Two Covenants
21Kažite mi, vi koji hoćete pod zakonom da budete, ne slušate li zakon?
22Jer je pisano da Avraam dva sina imade, jednog od robinje, a drugog od slobodne.
23Ali koji beše od robinje, po telu se rodi; a koji od slobodne, po obećanju.
24Koje znači drugo: jer su ovo dva zaveta: jedan dakle od gore sinajske, koja rađa za robovanje, a to je Agar.
25Jer Agar znači Sinaj gora u arapskoj, i poredi se sa sadašnjim Jerusalimom, i služi sa decom svojom.
26A gornji Jerusalim slobodna je, koji je mati svima nama.
27Jer je pisano: Razveseli se, nerotkinjo koja ne rađaš; poklikni i poviči, ti koja ne trpiš muke porođaja; jer pusta ima mnogo više dece negoli ona koja ima muža.
28A mi smo, braćo, po Isaku deca obećanja.
29No kako onda onaj što se rodi po telu gonjaše duhovnog, tako i sad.
30Ali šta govori pismo? Isteraj robinju i sina njenog; jer sin robinjin neće naslediti sa sinom slobodne.
31Tako, braćo, nismo deca robinjina nego slobodne.
에스겔 31
Egypt Likened to a Cedar of Lebanon
1A jedanaeste godine, trećeg meseca, prvog dana, dođe mi reč Gospodnja govoreći:
2Sine čovečji, kaži Faraonu caru misirskom i narodu njegovom:
3Eto, Asirac beše kedar na Livanu,
4Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi;
5Zato rast njegov nadvisi sva drveta poljska,
6Na granama njegovim vijahu gnezda sve ptice nebeske,
7I beše lep veličinom svojom i dužinom grana svojih,
8Kedri u vrtu Božjem ne mogahu ga zakloniti,
9Učinih ga lepog mnoštvom grana
The Cedar Cut Down and Brought to Sheol
10Zato ovako veli Gospod Gospod: Što je visok narastao, i digao vrh svoj među guste grane, i srce se njegovo ponelo visinom njegovom,
11zato ga dadoh u ruku najsilnijem među narodima da čini s njim šta hoće, odvrgoh ga za bezbožnost njegovu.
12I tuđinci, najljući između naroda, posekoše ga i ostaviše ga; grane mu popadaše po gorama i po svim dolinama, i ogranci mu se izlomiše po svim potocima na zemlji; i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegovog i ostaviše ga.
13Na izvaljenom panju njegovom stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovim sve zveri poljske,
14da se ne ponosi visinom svojom ni jedno drvo kraj vode i ne diže vrha svog među guste grane, i od svih što se natapaju da se ni jedno ne uzda u sebe radi svoje veličine; jer su svi predani na smrt, bačeni u najdonji kraj zemlje među sinove ljudske s onima koji silaze u jamu.
15Ovako veli Gospod Gospod: U koji dan siđe u grob, učinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih reke njene, i velika voda stade, i rascvelih za njim Livan, i sva drveta poljska povenuše za njim.
16Praskom padanja njegovog ustresoh narode, kad ga svalih u grob s onima koji silaze u jamu; i utešiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta edemska, što je najbolje i najlepše na Livanu, sva što se natapahu.
17I oni siđoše s njim u grob k onima što su pobijeni mačem, i mišica njegova, i koji seđahu u hladu njegovom među narodima.
18Na koje si među drvetima edemskim nalik slavom i veličinom? Ali ćeš biti oboren s drvetima edemskim u najdonji kraj zemlje, među neobrezanima ćeš ležati, s onima koji su pobijeni mačem.
시편 79
A Lament over the Defiled Temple
1Bože! Neznabošci dođoše u dostojanje Tvoje;
2Truplje sluga Tvojih dadoše pticama nebeskim da ih jedu,
3Proliše krv njihovu kao vodu oko Jerusalima,
4Postadosmo podsmeh u suseda svojih,
5Dokle ćeš se, Gospode, jednako gneviti,
6Izlij gnev svoj na narode koji Te ne znaju,
7Jer izjedoše Jakova,
8Ne pominji pređašnja bezakonja naša,
9Pomozi nam, Bože, Spasitelju naš,
10Zašto da govore neznabošci: Gde je Bog njihov?
11Neka izađu pred lice Tvoje uzdasi sužanjski,
12Sedminom vrati u nedra susedima našim ruženje,
13A mi, narod Tvoj i ovce paše Tvoje,