Plano de leitura bíblica — M’Cheyne um ano

Called from Slaves to Sons

¹Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega:

²pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac.

³Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta.

⁴A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan

⁵da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.

⁶A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: “Abba! Oče!”

⁷Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Do Not Turn Back to Weak Elemental Principles

⁸Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu.

⁹Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?

¹⁰Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine!

¹¹Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!

Paul's Heartfelt Appeal to the Galatians

¹²Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili.

¹³Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje.

¹⁴Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa.

¹⁵Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih.

¹⁶Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu?

¹⁷Oni revnuju za vas, ne časno, nego - odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete.

¹⁸Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas,

¹⁹dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.

²⁰Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama.

Hagar and Sarah, an Allegory of Two Covenants

²¹Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona?

²²Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne.

²³Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja.

²⁴To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo - to je Hagara.

²⁵Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom.

²⁶Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša.

²⁷Pisano je doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana.

²⁸Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja.

²⁹I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada.

³⁰Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne.

³¹Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.

Egypt Likened to a Cedar of Lebanon

¹Jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Jahvina:

²“Sine čovječji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: 'Na koga naličiš veličinom svojom?

³Usporedit ću te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lišća i debla visoka: vrh mu do oblaka seže.

⁴Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drveću poljskom.

⁵I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveće. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše;

⁶ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeđahu.

⁷Lijep on bijaše veličinom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše!

⁸Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni čempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno.

⁹Ukrasih ga mnoštvom grana, i zaviđaše mu sve edensko drveće u vrtu Božjem.'

The Cedar Cut Down and Brought to Sheol

¹⁰Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese,

¹¹predadoh ga u ruke najmoćnijemu od svih naroda da učini s njime po zloći njegovoj, i odbacih ga.

¹²Tuđinci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga!

¹³Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Među njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše!

¹⁴Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj među oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, bačeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!'

¹⁵Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on siđe u Podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveće zbog njega osuši!

¹⁶Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siđoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveće edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo.

¹⁷I ono, mišica njegova, i oni među narodima koji u hladu njegovu sjeđahu, siđoše s njim u Podzemlje, k onima što mačem bijahu probodeni.

¹⁸Na koga, dakle, među drvećem edenskim, naličiš svojom moći, slavom i veličinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš među onima što mačem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo' - riječ je Jahve Gospoda.”

A Lament over the Defiled Temple

¹Psalam. Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine.

²Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.

³Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih pokopa.

⁴Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas.

⁵Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi? Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?

⁶Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje!

⁷Jer izjedoše Jakova i opustošiše boravište njegovo.

⁸Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni.

⁹Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

¹⁰Zašto da pogani govore: “TÓa gdje je njihov Bog?” Nek' se na poganima pokaže, pred očima našim, kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!

¹¹Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja, snagom svoje mišice poštedi predane smrti!

¹²A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve!

¹³A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit ćemo te dovijeka, kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!