A sedme godine, petog meseca, dana desetog, dođoše neki od starešina Izrailjevih da upitaju Gospoda, i sedoše preda mnom.
KO
Copywork
Serbian DK 1865 · 20:1-26 The History of Israel's Rebellion in the Wilderness
성경필사는 빠르게 끝내는 입력 훈련이 아니라, 한 절씩 말씀의 문장과 흐름을 다시 붙드는 시간입니다. 입력 내용은 이 브라우저에 임시 저장되며, 로그인하면 계정에도 저장됩니다.
소제목 단위로 진행 · 에스겔
I dođe mi reč Gospodnja govoreći:
Sine čovečji, kaži starešinama Izrailjevim i reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Dođoste li da me pitate? Tako ja živ bio, nećete me pitati, govori Gospod Gospod.
Hoćeš li da im sudiš? Hoćeš li da im sudiš? Sine čovečji. Pokaži im gadove otaca njihovih.
I reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Kog dana izabrah Izrailja i podigoh ruku svoju semenu doma Jakovljevog, i pokazah im se u zemlji misirskoj, i podigoh im ruku svoju govoreći: Ja sam Gospod Bog vaš;
onog dana podigoh im ruku svoju da ću ih odvesti iz zemlje misirske u zemlju koju sam pronašao za njih, gde teče mleko i med, koja je dika svim zemljama.
I rekoh im: Odbacite svaki gadove ispred svojih očiju, i nemojte se skvrniti o gadne bogove misirske, ja sam Gospod Bog vaš.
Ali se odvrgoše od mene, i ne hteše me poslušati, nijedan ih ne odbaci gadova ispred očiju svojih, i gadnih bogova misirskih ne ostaviše; zato rekoh da ću izliti jarost svoju na njih da izvršim gnev svoj na njima usred zemlje misirske.
Ali imena svog radi, da se ne oskvrni pred onim narodima među kojima behu, pred kojima im se pokazah, učinih da ih izvedem iz zemlje misirske.
I izvedoh ih iz zemlje misirske, i dovedoh ih u pustinju.
I dadoh im uredbe svoje, i objavih im zakone svoje, koje ko vrši, živ će biti kroz njih.
I subote svoje dadoh im da su znak između mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem.
Ali se odvrže od mene dom Izrailjev u pustinji; ne hodiše po mojim uredbama, i zakone moje odbaciše, koje ko vrši živi kroz njih, i subote moje grdno oskvrniše; zato rekoh da ću izliti gnev svoj na njih u pustinji da ih istrebim.
Ali učinih, imena svog radi, da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh.
I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ih neću odvesti u zemlju koju im dadoh, gde teče mleko i med, koja je dika svim zemljama;
jer odbaciše moje zakone i po uredbama mojim ne hodiše, i subote moje oskvrniše, jer srce njihovo iđaše za gadnim bogovima njihovim.
Ali ih požali oko moje, te ih ne istrebih, i ne zatrh ih u pustinji.
Nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: Ne idite po uredbama otaca svojih i ne držite njihove zakone, i ne skvrnite se gadnim bogovima njihovim.
Ja sam Gospod Bog vaš, po mojim uredbama hodite, i moje zakone držite i izvršujte;
i subote moje svetkujte da su znak između mene i vas, da znate da sam ja Gospod Bog vaš.
Ali se odvrgoše od mene i sinovi, ne hodiše po mojim uredbama, i zakone moje ne držaše da ih izvršuju, koje ko vrši živi kroz njih; subote moje oskvrniše; zato rekoh da ću izliti jarost svoju na njih i navršiti gnev svoj na njima u pustinji.
Ali povratih ruku svoju i učinih imena svog radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh.
I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ću ih rasejati po narodima i razasuti po zemljama.
Jer zakone moje ne izvršavaše i uredbe moje odbaciše i subote moje oskvrniše, i oči im gledahu za gadnim bogovima otaca njihovih.
Zato im i ja dadoh uredbe ne dobre i zakone kroz koje neće živeti.
I oskvrnih ih darovima njihovim što propuštahu kroz oganj sve što otvori matericu, da ih potrem, da poznadu da sam ja Gospod.