Dođe pak u Dervu i u Listru, i gle, onde beše neki učenik, po imenu Timotije, sin neke žene Jevrejke koja verovaše, a oca Grka;
16:2
대기
za njega dobro svedočahu braća koja behu u Listri i u Ikoniji.
16:3
대기
Ovog namisli Pavle da uzme sa sobom; i uze ga, i obreza Jevreja radi koji behu u onim mestima: jer svi znahu oca njegovog da beše Grk.
16:4
대기
I kad prolažahu po gradovima, predavaše im da drže uredbe koje urediše apostoli i starešine u Jerusalimu.
16:5
대기
A crkve se utvrđivahu u veri, i svaki dan bivaše ih više.
16:6
대기
A kad prođoše Frigiju i galatijsku zemlju, zabrani im Duh Sveti govoriti reč u Aziji.
16:7
대기
A kad dođoše u Misiju hteše da idu u Vitiniju, i Duh ne dade.
16:8
대기
A kad prođoše Misiju, siđoše u Troadu.
16:9
대기
I Pavlu se javi utvara noću: beše jedan čovek iz Makedonije, i stajaše moleći ga i govoreći: Dođi u Makedoniju i pomozi nam.
16:10
대기
A kad vide utvaru, odmah gledasmo da iziđemo u Makedoniju, doznavši da nas Gospod pozva da im propovedamo jevanđelje.
16:11
대기
A kad se odvezosmo iz Troade, dođosmo u Samotrak, i sutradan u Neapolj,
16:12
대기
a odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Makedonije, naselje rimsko; i u onom gradu ostasmo nekoliko dana.
16:13
대기
A u dan subotni iziđosmo iz grada k vodi gde beše bogomolja; i sedavši govorismo k ženama koje se behu sabrale.
16:14
대기
I jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, iz grada tijatirskog, koja prodavaše skerlet, slušaše: i Gospod otvori srce njeno da pazi na reči Pavlove.
16:15
대기
A kad se krsti ona i kuća njena, moljaše nas govoreći: Ako mislite da ja verujem Gospoda, uđite u moju kuću i živite. I natera nas.
16:16
대기
A dogodi se kad iđasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogađački i vračajući donošaše veliki dobitak svojim gospodarima.
16:17
대기
Ova pođe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreći: Ovi su ljudi sluge Boga Najvišeg, koji javljaju nama put spasenja.
16:18
대기
I ovako činjaše mnogo dana. A kad se Pavlu dosadi, okrenu se i reče duhu: Zapovedam ti imenom Isusa Hrista, iziđi iz nje. I iziđe u taj čas.
16:19
대기
A kad videše njeni gospodari da iziđe nada njihovog dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na pazar ka knezovima.
16:20
대기
I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: Ovi su ljudi Jevreji, i mute po našem gradu,
16:21
대기
i propovedaju običaje koje nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani.
16:22
대기
I sleže se narod na njih, i vojvode izdreše im haljine, i zapovediše da ih šibaju.
16:23
대기
I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovediše tamničaru da ih dobro čuva.
16:24
대기
Primivši takvu zapovest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.
16:25
대기
A u ponoći behu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu.
16:26
대기
A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomesti temelj tamnički; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.
16:27
대기
A kad se probudi tamničar i vide otvorena vrata tamnička, izvadi nož i htede da se ubije, misleći da su pobegli sužnji.
16:28
대기
A Pavle povika zdravo govoreći: Ne čini sebi zlo nikakvo, jer smo mi svi ovde.
16:29
대기
A on zaiskavši sveću ulete i drhćući pripade k Pavlu i Sili;
16:30
대기
i izvedavši ih napolje reče: Gospodo! Šta mi treba činiti da se spasem?
16:31
대기
A oni rekoše: Veruj Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.
16:32
대기
I kazaše mu reč Gospodnju, i svima koji su u domu njegovom.
16:33
대기
I uze ih u onaj sat noći i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah.
16:34
대기
I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svim domom svojim što verova Boga.
16:35
대기
A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreći: Pustite ova dva čoveka.
16:36
대기
A tamničar kaza reči ove Pavlu: Poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziđite i idite s mirom.
16:37
대기
A Pavle reče njima: Izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu: i sad hoće da nas puste? Nije tako, nego sami neka dođu i izvedu nas.
16:38
대기
A panduri kazaše vojvodama ove reči; i uplašiše se kad čuše da su Rimljani;
16:39
대기
i došavši umoliše ih, i izvedoše moleći da iziđu iz grada.
16:40
대기
A kad iziđoše iz tamnice, dođoše k Lidiji, i videvši braću utešiše ih, i otidoše.